BOSNA I HERCEGOVINA

Bosna i Hercegovina (skraćeno: BiH) je država u jugoistočnom dijelu Evrope, smještena na zapadu Balkanskog poluotoka. Sa sjevera, zapada i jugo-zapada graniči sa Hrvatskom, a sa istoka sa Srbijom. Na jugo-istoku graniči sa Crnom Gorom. Glavni grad zemlje je Sarajevo. Nezavisnost je stekla 1. marta 1992. godine nakon odluke građana BiH referendumom o samoopredjeljenju. Prema međunarodnim procjenama iz 2006. godine, broj stanovništva iznosi 4.498.976.

Geografija

Bosna i Hercegovina je smještena na jugoistoku Evrope, u zapadnom dijelu Balkana. Ukupna površina zemlje je 51.129 km². Graniči sa Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu (ukupna dužina granice: 932 km), sa Srbijom na istoku (ukupna dužina granice: 312 km) i Crnom Gorom na jugoistoku (ukupna dužina granice: 215 km). Na krajnem jugu Bosna i Hercegovina izlazi na Jadransko more, u dužini od 20 km, koji se nalaze na teritoriji općine Neum. Granice Bosne i Hercegovine su uglavnom prirodnog porijekla i uglavnom je čine rijeke Drina, Sava, i Una, te planine kao Dinara na jugozapadu zemlje.

Bosna i Hercegovina se sastoji od dvije geografske i historijske cjeline: većeg bosanskog dijela na sjeveru (oko 40.000 km²) i manjeg hecegovačkog na jugu. Bosna je mahom planinska zemlja, a isto se odnosi i na Hercegovinu, s tom razlikom da je riječ o različitim karakterima tla.

Na sjeveru se planinsko područje spušta u lagano-brežuljkasto područje Posavine, odnosne dalje pretvara u Panonsku nizinu. Dinarski dijelovi Bosne prostiru se od zapada ka istoku. Hercegovinu čine planinska (visoka) i jadranska (niska) Hercegovina, koja užim pojasom između Neuma i poluotoka Klek izbija i na Jadransko more. Značajna su i polja, odnosno zaravni, koje se pružaju duž najvećih bosanskih rijeka (Una, Vrbas, Bosna, Drina), od juga ka sjeveru, odnosno u slučaju Neretve od sjevera ka jugu, a posebni oblik u krajoliku čine prostrana kraška polja na jugozapadu, jugu i jugoistoku zemlje (Livanjsko polje, Duvanjsko polje, Popovo polje).

Kultura

Iako relativno mala zemlja, Bosna i Hercegovina ima bogatu kulturu koja je imala veliki uticaj na ostale zemlje Balkana, a kadkad i na cijeli svijet. Ona se ispoljavala na raznim područjima ljudske djelatnosti, a uključivala je muziku, književnost, film, likovnu i primijenjenu umjetnost, te design i savremene medije. Bosna i Hercegovina je uz Mađarsku, jedina zemlja u regiji, koja je dala više od jednog dobitnika prestižne Nobelove nagrade: Vladimir Prelog dobio ju je za hemiju, a i Ivo Andrić za književnost. Glavni grad Sarajevo je bio domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara, koje su bile ne samo druženje mladih sportista iz cijeloga svijeta, nego i igre kulture, mira i prijateljstva.

Muzika

Muzika Bosne i Hercegovine ima dugu i slavnu historiju. Tradicionalna muzika Bosne je mješavina raznih balkanskih uticaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Najčuvenija je ipak sevdalinka, ljubavna pjesma karakterističnog izraza, koja u Bosni ima veoma dugu tradiciju, a odlikuje je sentimentalna muzikalnost i poetski, romantični tekst melankoličnog ugođaja. To ni ne čudi, jer je u osnovi arapske riječi "sevdah" - ljubav.

Film

Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine otpada na bosansko-hercegovački film. Filmovi iz Bosne i Hercegovine su prva dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata obrađivala mahom teme iz narodne Revolucije i rata, filmski su obrađivale najznačajnije teme iz NOB-a, uključujući tu i poznate i slavne bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika (Filmovi "Kozara", "Sutjeska", "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo"). Ipak, prvi pravi uspjesi domaćeg filma mogli su se osjetiti tokom kasnih 1970-ih i 1980-ih godina, kad je stvoren i poseban bosanski filmski izraz. Filmovi su mahom obrađivali socijane teme, ne rijetko i kao socijanu kritiku na račun socijalističkog društva, a povremeno bi se našlo mjesto i za savremene, urbane teme, na koje su ipak uglavnom bili pretplaćeni autori iz drugih centara.

Nakon zatišja tokom ratnih i prvih poratnih godina, filmsko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini se pojačano budi i otprve donosi fantastične rezultate. Filmski režiser Danis Tanović je 2002. godine dobio popularnog Oskara, prestižnu nagradu Američke filmske akademije za film "Ničija zemlja" u kategoriji najbolji strani film. Veliku popularnost imao je i film Pjera Žalice "Gori vatra", kao i njegov sljedeći projekt, film "Kod amidže Idriza". Slično je i sa filmom "Ljeto u Zlatnoj Dolini" Srđana Vuletića, koji na internacionalnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada. U kategoriji kratkog filma valja izdvojiti film "10 minuta" režisera Ahmeda Imamovića, koji je dobitnik nagrade "Najbolji kratki film Evrope" 2002. godine. Posebnu pažnju je dobio film Grbavica režiserke Jasmile Žbanić koji je nagrađen Zlatnim medvjedom na festivalu Berlinale 2006. godine.

Sport

Banjalučki rukometni klub Borac je 1976. godine postao evropski šampion u rukometu. Sarajevski Košarkaški klub Bosna je 1979. godine osvojila Evropsko klupsko košarkaško prvenstvo, a tuzlansko Jedinstvo-Aida je 1989. postalo evropski šampion. Fudbalski klub Sarajevo, Fudbalski klub Željezničar i Fudbalski klub Velež su među najpoznatijim iz ovog dijela Evrope. Neki čuveni bosanskohercegovački sportaši su Abas Arslanagić, Asim Ferhatović, Ivica Osim, Mirza Delibašić, Safet Sušić, Duško Bajević, Sergej Barbarez, Hasan Salihamidžić, Nenad Marković, Svetlana Kitić i Razija Mujanović.

Sarajevo - Bascarsija

Mostar





Mostar– Gospodarsko, kulturno, sveučilišno, prometno i turističko središte Hercegovine. Podignut u cvjetnoj i vinorodnoj dolini rijeke Neretve ovaj grad je kamena ruža. Njegovu blagu klimu štite planine Velež, Čabulja i Hum. Nastao je oko Starog mosta koji je podignut 1566.godine u blizini nekadašnjeg lančanog mosta. Iz tog razdoblja i kasnije ostali su vrijedni spomenici kulture. Dolaskom austro-ugarske uprave u ove krajeve zatečeni zanatski način gospodarenja i specifične društvene odnose zamjenjuje industrijsko doba i grad doživljava intenzivnu graditeljsku aktivnost.
Novi način državnog upravljanja, novi materijali, konstrukcije, industrija, željeznica, putovi, javna rasvjeta, vodovod, mostovi, škole sve su to karakteristike Mostara na razmeđu XIX. i XX. stoljeća.
U vremenu poslije Drugog svjetskog rata, Mostar se nastavlja razvijati i narastao je do veličine od 126. 000 stanovnika. U ekonomskoj oblasti nastaju respektabilni gospodarski kapaciteti kakvi su bili Soko, Aluminij, Hepok, Tekstilni kombinat, Tvornica duhana i dr.

Nažalost, u ratnom vremenu od 1992.-1995.god. Mostar je doživio strahovita razaranja i devastaciju, kakvu grad ne pamti od svoga nastanka. Tu sliku neposredno iza rata mnogi su poredali sa slikom stradanja Hirošime. Mostar je doživio teški urbicid ratnu i administrativnu podjelu, a gospodarski objekti i oprema su bili uništeni ili otuđeni tako da je bilo teško pokrenuti bilo kakvu aktivnost.

Zbog toga je Evropska Unija uspostavila svoju upravu u gradu ulažući značajna financijska sredstva da bi se zaliječile ratne rane. Napravljeni su pomaci na obnovi infrastrukture, popravci kuća i zgrada te obnove zdravstvenih i objekata iz oblasti obrazovanja. Jedan je dio sredstava utrošen za pokretanje gospodarske aktivnosti te poticanje privatnog poduzetništva.

Danas Mostar svakim danom dobije na sadržajima i vraća svoj prijeratni izgled i značaj. Ne zapostavlja se niti jedan segment životnih potreba, ali se prioritetno nastoji poticati i stvarati povoljniji ambijent za razvoj gospodarstva. Posebno se želi poticati razvoj malih i srednjih poduzeća, a imaju li se u vidu položajne, klimatske, tradicijske, zemljišne, vodni potencijali i druge pogodnosti onda se može zaključiti da uz ljudske resurse i mediteranski temperament Mostar ima perspektivu. Uz sve poteškoće i manjkavosti koji prate privatizaciju Grad Mostar u kontinuitetu radi na strategiji ekonomskog razvoja grada, što bi u budućnosti trebalo donijeti Mostaru i njegovoj regiji imidž moderne europske sredine. Posebni napori čine su u oblasti razvoja turizma gdje Mostar nakon obnove svoga simbola, Starog mosta, i njegovog uvrštavanja kao jedinog spomenika iz BiH na popis zaštićene kulturne baštine UNESCO-a, ima velike šanse.

MONOGRAFIJA "MOSTAR U RIJEČI I SLICI"

Riječ Gradonačelnika

Za predstavljanje povijesti Mostara, njegovih znamenitosti, važnih osoba, burnih događaja, njegove prošlosti od Cimske bazilike do danas, trebalo bi puno više riječi i fotografija nego što pruža ova monografija.
O njemu su pisali mnogi poznati i manje poznati i priznati pisci i pjesnici. Ova monografija želi jednostavnim jezikom i stilom kroz riječi i sliku ispričati povijest Mostara, od vremenu od ranog eneolita, preko Rima i kasne antike te Srednjeg vijeka kada se spominje ime grada kojeg je dobio po lančanom mostu, odnosno mostarima, koji su ga čuvali.
Dočarat će vam kroz riječi i sliku i svoj simbol Stari most koji je sagrađen nešto kasnije u blizini tog lokaliteta 1556. godine.
Pred njim kad stojite znate da ono što je naš nobelovac Ivo Andrić napisao »Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi ništa u mojim očima bolje i vrjednije od mostova« ima puni smisao. I kao da sve nastavlja piščevom mišlju »Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutro, nego svijetlost«.
Knjiga slikom i riječju dočarava i malo poznate detalje o arheoloških iskapanja u blizini Starog mosta prilikom njegove rekonstrukcije gdje su pronađeni ostaci drvenog mosta koji je izgrađen nešto prije samog Starog mosta. Tim mostom nakon pada Bosne pod Otomansko carstvo koristili su se i Turci dok nisu sagradili novi most. Iz tog razdoblja i kasnije ostali su vrijedni spomenici kulture. Dolaskom Austro-ugarske uprave u ove krajeve zatečeni zanatski način gospodarenja i specifične društvene odnose zamjenjuje industrijsko doba i grad doživljava intenzivnu graditeljsku aktivnost. Novi način državnog upravljanja, novi materijali, konstrukcije, industrija, željeznica, putovi, javna rasvjeta, vodovod, mostovi, škole sve su to karakteristike Mostara na razmeđu XIX. i XX. stoljeća.
Nažalost, u proteklom ratnim vremenu od 1992.-1996. godine Mostar je doživio strahovita razaranja i devastaciju, kakvu grad ne pamti od svoga nastanka. Brojne crkve, džamije, manastiri, mostovi, bolnice srušeni su ili oštećeni. Uz gospodarske i stambene objekte posebno su na meti bili upravo objekti kulture sva tri naroda. Tu sliku Mostara neposredno iza rata mnogi su poredali sa slikom stradanja Hirošime. Grad je doživio pravi urbicid te ratnu i administrativnu podjelu. Srušen je i simbol grada Stari most, koji je 2004. godine obnovljen, a 15. srpnja 2005 godine u Durbanu uvršten na UNESCO-ov popis spomenika zaštićene kulturne baštine, kao prvi spomenik iz Bosne i Hercegovine.
Uz tu činjenicu, važnije i ljepše karakteristike Mostara, na što sam posebno ponosan, danas čine njegov identitet. Tu prije svega mislim na kulturu i umjetnost te različite manifestacije koje oživljavaju duhovnost grada poput skokova sa Starog mosta, Šantićevih večeri poezije, Mostarske liske-festival kazališne komedije, Mostarskog ljetnog festivala i kulturnu manifestaciju Dani Matice hrvatske – Mostarsko proljeće, kao i Dana filma,...
Tri nacionalne zajednice Hrvati, Bošnjaci i Srbi ali i građani drugih nacionalnosti u značajnoj su mjeri zadržali svoju prisutnost u gradu unatoč ratnim zbivanjima i migracijama tako da je Mostar danas praktično jedini istinski multietnički grad u BiH. Očekivati je, a ja sam osobno i kao gradonačelnik i kao čovjek optimist, grad Mostar kao takav biti vodilja za BiH u njezinu integriranju u Europu, gdje nam je mjesto i gdje pripadamo, i biti predvodnica u ostvaraju svekolikog prosperiteta. Različitost kultura i tradicija, duh nesalomljivosti koji ovdje vladaju bit će dodatna snaga za natjecanje i utrku koja je pred svima nama u ostvarenju tog cilja.
Stoga ova knjiga koja je pred vama će također pomoći i onima koje zanima mostarska povijest, ali i onima koji Mostar danas u BiH prepoznaju kao grad otvorenih vrata i jedno vrlo ugodno mjesto za življenje, po mjeri čovjeka.
Činjenica je kako se politikom ne može stvarati kultura, ali u vremenu globalizacije kada se ona ne može ograničiti državnim granicama niti vlastitim misaonim kategorijama, kultura ostaje idealno sredstvo za globalno očovječenje. Bolji svijet mogu izgraditi samo kulturno prosvijećeni, odgovorni i angažirani pojedinci. Neka ova knjiga bude stoga i doprinos kvalitetnijoj promociji Mostara u zemlji i svijetu, očuvanju njegove povijesti za buduće generacije ali i komadić u mozaiku izgradnje još boljeg Mostara, Bosne i Hercegovine i cijelog svijeta.

OTKRIĆE PRVE EVROPSKE PIRAMIDE

Prije 12 500 godina veći dio Evrope je bio pod debelim ledenim naslagama. Međutim, južni evropski obod, od Baskije, preko Španjolske, Italije, Hrvatske, Bosne, pa sve do Turske i zakavkaskih oblasti je bujao ljudskim kulturama.

Razvijene civilizacije Pacifika, Atlantika i Sredozemlja ostavljale su jakog traga na arhitekturu, socijalnu organizaciju i spiritualni život južnih Evropljana. A za njih su prostori današnje Bosne i Hercegovine i Jadranskog bazena bili posebno važni kao energetski vrlo potentni.
Nekoliko stotina kilometara radijusa, od Save do Jadrana, smatrani su za najprivlačnije u tadašnjoj Evropi. Višemilenijsko prisustvo Ilira i naroda Baskijsko-zakavkaske grupe ostavilo je iza sebe genijalnost oličenu u piramidama, monumentalnim kamenim gradovima i kompleksnim energetskim sistemima.
Svemirska kataklizma od prije 12 000 godina i otapanje leda u Evropi izazvalo je podizanje nivoa mora od nekoliko stotina metara. Tragovi civilizacije su prekriveni vodom. Ubrzo, povlačenjem mora i protokom vremena, piramide su prekrili nivoi zemlje i rastinja.

Sada imamo rijetku priliku da dodirnemo tragove naših davnih predaka. Od nekoliko dostupnih sličica moći ćemo naslutiti kako je izgledao mozaik.
Mozaik koji čini Bosnu i Hercegovinu svjetskim arheološkim draguljem.

HUTOVO BLATO



Na krajnjem južnom prostoru Bosne i Hercegovine, u dolini Neretve i Trebišnjice, a u sastavu niske Hercegovine, smješten je park prirode "Hutovo blato".
Prostor mediteranske regije ili niske Hercegovine cine: Humine, Bekija, Popovo polje, Bijelo i Mostarsko polje te Neum, odnosno bosanskohercegovacko primorje. Ova regija zauzima 23% teritorije BiH. Prema rijeci Neretvi, najvecoj rijeci regije, pritjecu Bregava, Buna i Trebižat. U donjem toku Neretve una rjecnih jezera i salno preplavljenih polja (blata), kao što je "Hutovo blato".
Granice Parka prirode ovog prostora prividno su povucene i obuhvataju površinu 7411 ha mocvarnog, te nizijsko-brdskog terena, s nadomorskom visinom 1-432 metra.
Nadmorsku visinu 1-3 metra imaju mocvarni dijelovi, dok joj osobenost kriptodepresije daju dubine od kojih je najveca izmjerena oko 18 metara. Prema ovim osobenostima može da se zakljuciti da prostor "Hutovog blata" pripada mocvarama nizijskog tipa. Ukupna mocvarna površina iznosi 1580 ha.
Novom administrativno-teritorijalnom podjelom, nakon osamostaljenja BiH, ovo podrucje pripada Hercegovacko-neretvanskom kantonu, sa makroregionalnim centrom u Mostaru. "Hutovo blato" sa okolnim naseljima gravitira prema Capljini, koja se nalazi na udaljenosti od samo 5 kilometara. Manjim dijelom pripada i opcini Stolac. Udaljenost od samog središta opcine Stolac iznosi 18 km.

aa moja drzava