HRVATSKA......

Hrvati su narod koji je doselio u današnje područje Hrvatske tijekom 7. stoljeća. Nakon razdoblja vladanja hrvatskih knezova prvi kralj Hrvatske postaje Tomislav iz loze Trpimirovića, okrunjen je 925. godine. Tomislav, rex Croatorum, ujedinio je Posavsku i Primorsku Hrvatsku i stvorio državu znatne veličine. Srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo doseglo je vrhunac pod kraljem Petrom Krešimirom IV. (1058. - 1074.) i Dmitrom Zvonimirom (1075. - 1089.).

Hrvati su 1102. godine Pactom Conventom izabrali ugarskoga kralja za kralja Hrvatske. Sredinom 15. stoljeća mađarsko je kraljevstvo pretrpjelo teške udarce zbog širenja Otomanskog Carstva, zbog čega je Hrvatski sabor izabrao Habsburgovce za vladarsku kuću kraljevine Hrvatske. Nakon niza bitaka, u 18. stoljeću velik se dio zemlje oslobodio turske vlasti, ali Hrvatska je dovedena u upravnu ovisnost o Ugarskoj. Nakon dugoga razdoblja pod Mlecima, hrvatska je obala 1813. godine postala austrijskom pokrajinom.

Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Hrvatska je ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Istra, Rijeka i Zadar potpali su pod talijansku vlast. Kraljevina SHS je 1929. godine preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Hrvatska postaje unutarnje samostalna banovina 1939. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata osniva se Nezavisna Država Hrvatska (1941. - 1945.). U to vrijeme Hrvatska je imala svoje povijesne granice do Drine, a dio Dalmacije je bio pod okupacijom Italije. Snažan partizanski pokret i paralelna narodna vlast na oslobođenim područjima, te oslobađanje vlastitim snagama dovode do toga da je nakon rata Hrvatska postala dio nove, socijalističke Jugoslavije.

Krajem 60-ih godina javljaju se zahtjevi za razvlaštenje federalne vlasti, jačanje tržišne privrede te se kritiziraju unitarističke i centralištičke tendencije u Jugoslaviji. Višegodišnja kretanja prerastaju u pravi nacionalni pokret čija su središta Matica hrvatska, studenti te mlađi komunistički političari u Centralnom komitetu KPH od kojih su najpoznatiji Miko Tripalo i Savka Dabčević-Kučar. Pokret se posebno proširio do proljeća 1971. godine pa je i nazvan Hrvatsko proljeće. Širenje pokreta izaziva kritike u drugim jugoslavenskim republikama te Josip Broz Tito smjenjuje hrvatski politički vrh. Ipak ustavnim promjenama, a naročito donošenjem Ustava 1974. godine snažno je ojačan republički individualitet.

Titovom smrću 1980. godine nestaje element koji je svojom karizmom i autoritetom osiguravao koheziju visoko složenog sustava prepunog različitosti unutar Jugoslavije. Početak teške političke kriza prati gospodarska kriza, nastala sudarom tržišnih elemenata i elemenata planske privrede, te afirmacija nacionalnih interesa. Radikalizacija zahtjeva u Srbiji koja na političko vodstvo dovodi Slobodana Miloševića dovodi do raspada SKJ. Krajem osamdesetih godina počinju se osnivati političke stranke te se priznaje višestranački sustav.

Na prvim demokratskim izborima 1990. godine premoćnu pobjedu ostvaruje HDZ predvođen dr. Franjom Tuđmanom, te se 30. svibnja konstituira višestranački Sabor. Referendumom održanim 19. svibnja 1991. većina od 93.24% birača opredjeljuje se za samostalnu i neovisnu državu. Slijedom te odluke Sabor RH je 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske kojim se Hrvatska uspostavlja kao neovisna država. Neuspjehom u rješavanju jugoslavenske krize 8. listopada 1991. godine raskida sve državnopravne sveze sa dosadašnjom SFRJ.

Oružanom pobunom dijela srpskog stanovništva počinje Domovinski rat, koji je završio 1995. godine hrvatskom pobjedom u operaciji Oluja. Hrvatska je 22. svibnja 1992. godine primljena u Ujedinjene narode kao punopravni član. Drugu polovicu devedesetih karakterizira loša gospodarska situacija uzrokovana privatizacijom, te nedemokratičnost. Na parlamentarnim izborima 2000. godine pobjeđuje koalicija šest stranaka u koju su uključeni SDP, HSLS, HSS, HNS, LS i IDS. Premijer je Ivica Račan. Stjepan Mesić je izabran za predsjednika 2000. godine, a reizabran 2005. Na vlast 2003. dolazi reformirani HDZ predvođen dr. Ivom Sanaderom koji trenutno služi drugi mandat kao premijer nakon pobjede na izborima 2007. Razdoblje nakon 2000. godine karakterizira razvoj i rast gospodarstva, mnogobrojne reforme kao i problemi poput visoke nezaposlenosti, korupcije i tromosti javne uprave i pravosuđa.

Još od svog osamostaljenja glavni vanjskopolitički ciljevi Republike Hrvatske su ulazak u euroatlanske integracije, prije svega ulazak u Europsku uniju i NATO. 3. listopada 2005. godine Hrvatska je započela pregovore o pristupanju Europskoj uniji, a 3. travnja 2008. primila je pozivnicu za punopravno članstvo u NATO-u.

* jezera i brežuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (središnja Hrvatska i Slavonija kao dio Panonske nizine);
* pošumljene planine u Lici i Gorskom Kotaru, što spada u Dinaride;
* kamenitu obalu na Jadranskom moru (Istra, Sjeverno Primorje i Dalmacija).

Površina mora: 33.200 km²
Površina zemlje i mora: 89.810 km²
Ukupna gospodarska površina: 113.680 km²
Dužina kopnenih granica: 2.028 km - detaljnije

Dužina obale: 5.835 km
Dužina obale kopnenog dijela: 1.777 km
Dužina obale na otocima: 4.058 km

Broj otoka: 1.185 (66 naseljenih)
Hrvatska iz svemira

Važniji gradovi u Hrvatskoj su Zagreb (glavni grad), Split, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Zadar, Karlovac, Pula, Sisak,Knin, Gospić (sjedište najveće hrvatske županije) Šibenik, Slavonski Brod, Mali Lošinj (najveći i najrazvijeniji otočni grad), Vukovar (najveća riječna luka u Hrvatskoj)... (vidi i: Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj)

Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu mediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleđu submediteranska (s nešto hladnijim zimama i toplijim ljetima). Na klimu Hrvatske utječe položaj u sjevernom umjerenom pojasu.

Prosječna temperatura u unutrašnjosti: siječanj 0 do 2°C, kolovoz 19 do 23°C dok je prosječna temperatura u primorju: siječanj 6 do 11°C, kolovoz 21 do 27°C.

S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini jadranska je obala jedna od najsunčanijih u Sredozemlju, a temperatura mora ljeti je od 25°C do 27°C.

Hrvatska ima složen sustav sudstva. Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna, a sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske. U Hrvatskoj sudbenu vlast obavlja 110 prekršajnih sudova, 108 općinskih sudova i 13 trgovačkih sudova koji sude kao sudovi prvog stupnja. Upravni sud Republike Hrvatske odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata, odnosno u upravnim sporovima. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske te 21 županijski sud su, u pravilu, sudovi drugog stupnja. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. U Hrvatskoj djeluje ukupno 256 sudova, a sudi ukupno 1 482 suca i 433 prekršajna suca.
Vrhovni sud Republike Hrvatske

Sudovi opće nadležnosti:

* Vrhovni sud Republike Hrvatske,
* županijski sudovi i
* općinski sudovi

Sudovi posebne nadležnosti:

* Upravni sud Republike Hrvatske,
* Visoki trgovački sud Republike Hrvatske,
* trgovački sudovi,
* Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske i
* prekršajni sudovi.

Ustavni sud

Ustavni sud Republike Hrvatske, koji nije dio sudbene vlasti, donosi odluke o pitanjima suglasnosti zakona s Ustavom, o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonima, donosi odluke povodom ustavnih tužbi te odlučuje o drugim pitanjima određenim Ustavom. S obzirom kako Ustavni sud nije dio trodiobe vlasti, smatra se četvrtom polugom cjelokupnog ustroja Hrvatske države.

Bruto domaći proizvod je 2007. prema MMF iznosio 50,053 milijarde USD ili 11 271 USD po stanovniku, pri čemu je realni rast u odnosu na 2006. godinu bio 6%. Prema paritetu kupovne moći ukupni BDP je 69,866 milijardi USD ili 15,733 USD per capita.[5] Prosječna neto plaća za prosinac 2008. iznosila je prema podacima Državnog zavoda za statistiku 5 410 kuna. Prosječna mjesečna bruto plaća iznosila je 7 868 kuna.[6] Na svjetskoj ljestvici ekonomskih sloboda u 2009. godini Hrvatska se nalazi na 116. mjestu te je svrstana u uglavnom neslobodne zemlje.[7]

Deficit platne bilance 2007. godine iznosio 3,2 milijarde eura ili oko 8,5 posto BDP-a.[8] Razlog tome je premali izvoz u odnosu na uvoz. Inflacija je u 2007. iznosila oko 2,8%, a očekuje se da će u 2008.. iznositi 4,7% što bi bila najviša stopa inflacije od 2000. godine.[9] Devizne su pričuve na kraju 2004. godine iznosile gotovo 6,4 milijarda eura. Bruto inozemni dug prema podacima HNB-a narastao je potkraj prošle godine na 39,04 milijarde eura, što je 5,8 milijardi eura više nego krajem 2007. godine. Država je u ukupnom hrvatskom vanjskom dugu potkraj 2008. imala 17,7 posto udjela.[10]

Hrvatska je u 2007. izvezla roba u vrijednosti nešto većoj od 66 milijardi kuna, dok je istodobno uvoz iznosio 138,1 milijardu kuna, pa je robni deficit premašio iznos od 72 milijarde kuna. Pokrivenost uvoza izvozom od svega 47,9% što je smanjenje za 0,4 postotna boda u odnosu na prijašnju godinu.[11] Najveći hrvatski izvozni partneri su Italija, BiH i Njemačka, a najveći uvozni partneri Italija, Njemačka i Rusija. Izravna strana ulaganja u Hrvatsku, prema podacima HNB-a, u razdoblju od 1993. do lipnja 2005. godine iznose 11,2 milijarde eura. Najveća hrvatska tvrtka mjereno ostvarenim prihodom u 2007. godini je INA s 24,02 milijarde kuna, slijedi Konzum s 10,8 milijardi kuna, HEP s 10,2 milijarde kuna, HT s 7,2 milijarde kuna te T-Mobile Hrvatska s 4,44 milijarde kuna.[12]

Stanje gospodarstva tipično je za zemlje u tranziciji iz komunizma. Iako je došlo do privatizacije, glavni su problemi velika nezaposlenost i slabe gospodarske reforme. Broj prijavljenih na Državnom zavodu za zapošljavanje u siječnju 2009. je dosegao 254 291, pa se stopa nezaposlenosti popela na 14,5 posto, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku.[13] Od kolovoza 2008. do siječnja 2009. godine bez posla ostalo 34 957 ljudi. U istom razdoblju lani broj nezaposlenih povećao se za tek 11 633 što se tumači posljedicama svjetske gospodarske krize. Stopa anketne nezaposlenosti u Hrvatskoj je u drugom tromjesečju 2008. godine iznosila 7,9 posto, odnosno 140 000 nezaposlenih. Pri tome je u Hrvatskoj ukupno zaposleno 1 638 000 osoba, od čega 911 000 muškaraca i 727 000 žena.[14] U državnim i javnim službama zaposleno je oko 260 000 ljudi. Od toga u javnim službama, kao što su obrazovanje i zdravstvo, radi 180 000 ljudi, dok državna uprava broji 65 000 zaposlenika.[15]
Poljoprivredni nasadi u Neretvanskoj dolini

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo sudjeluju s oko 7.2% u BDP-u. Industrija ostvaruje oko petine BDP-a, a zapošljava oko četvrtine radne snage. Brodogradnja je značajna privredna grana, a najveća hrvatska brodogradilišta su: Brodosplit, Uljanik i 3. Maj. Prerađivačka industrija čini 83% industrije. Graditeljstvo posljednjih godina ostvaruje oko 5,7% BDP-a. Trgovina je najutjecajnija hrvatska gospodarska grana, zapošljava oko 23,1% ukupnog broja zaposlenih, ostvaruje prihod od 37,7% i ostvaruje 14,2% investicija.[16]

Turizam je iznimno važan za Hrvatsku. Broj turista u 2007. godini je premašio 11,16 milijuna, a ostvareno je 53 milijuna noćenja. Najviše turista dolazi iz Njemačke, Italije, Slovenije i Austrije. Dvije županije, Istarska i Primorsko-goranska, ugošćuju 44% turista.[17] Prihod od turizma u prvih devet mjeseci 2008. godine dosegnuo je 6.8 milijardi eura[18], a udjel turizma u ukupnom BDP-u iznosi 22 posto što turizam označava ne samo strateškom granom hrvatskog gospodarstva nego i jednom od najkonkurentnijih hrvatskih djelatnosti.[19]

U Hrvatskoj je prema popisu stanovništva iz 2001.[20] živjelo 4.437.460 stanovnika od čega 2.301.560 žena i 2.135.900 muškaraca. Prosječna starost stanovništva bila je 39,3 godine, 41 godina za žene i 37,5 za muškarce. Očekivano trajanje života je 2006. bilo 79,3 za žene i 72,5 za muškarce.

Ukupno rođene djece u Hrvatskoj 2007. godine je bilo 41 910, dok je umrlih bilo 52 367, što čini negativan prirodni priraštaj od 10 457 osoba. Iste godine sklopljeno je 23 140 brakova dok je bilo 4 785 razvoda.

Demografska tranzicija je završena: prirodni prirast mjeri se u promilima. Očekivani životni vijek je oko 75 godina, a pismenost je 98,5%. Službeni jezik je hrvatski, koji pripada među slavenske jezike i koristi latinično pismo.

Veliku većinu stanovništva Hrvatske čine Hrvati (89,6%). Glavna nacionalna manjina su Srbi (4,5%), dok od ostalih dvadesetak nacionalnih manjina svaka čini manje od 0,5% stanovništva.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine najzastupljenija vjeroispovjest je katolička (87,83%). Druge zastupljenije vjeroispovjesti su pravoslavna (4,4%) i islamska (1,3%), dok sve ostale vjeroispovjesti zajedno čine manje od 1% stanovništva[21].

Hrvatska se kultura zasniva na dugoj, burnoj i raznolikoj povijesti iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i znanstvena djela. Hrvatska ima šest spomenika svjetske baštine i osam nacionalnih parkova. Zanimljivo je da kravata, popularan odjevni predmet, potječe upravo iz Hrvatske.

Hrvatska je svjetskoj baštini dala mnoge velikane: od književnika, glazbenika, slikara, kipara i arhitekata do znanstvenika, filozofa, sportaša i ratnika. Kao najvažniji mogu se spomenuti tri dobitnika Nobelove nagrade: Ivu Andrića za književnost te Vladimira Preloga i Lavoslava Ružičke za kemiju. Hrvatska je dala značajne kipare poput Jurja Dalmatinca i Ivana Meštrovića, slikare Vlaha Bukovaca, Ivana Generalića, Julije Klovića, Ede Murtića te Ivana Rabuzina, mnogo značajnih izumitelja poput Slavoljuba Eduarda Penkale - izumitelja mehaničke olovke, Nikole Tesle - izumitelja generatora izmjenične struje, transformatora i okretnog magnetskog polja, Fausta Vrančića - izumitelja padobrana, Ivana Lupis-Vukića - izumitelja torpeda, znanstvenike poput Ruđera Boškovića, Dragutina Gorjanovića Krambergera te Andrije Mohorovičića, mnogo pjesnika i pisaca poput Ivane Brlić- Maružanić, Marina Držića, Ivana Gundulića, Miroslava Krleže, Marka Marulića, Ivana Mažuranića, te vrhunskih sportaša poput Dražena Petrovića, Krešimira Ćosića, Mirka Filipovića, Gorana Ivaniševića, Janice Kostelić.

zagreb

dubrovnik

split

SPLIT